Najveća opasnost koju predstavljaju AVMs je krvarenje. Istraživači vjeruju da svake godine između 2 i 4 posto svih AVMs krvarenja. Većina epizoda krvarenja ostati neprimijećeni u vrijeme u kojem su nastali jer nisu dovoljno jake da uzrokuju značajnu neurološka oštećenja. No, masivna, čak i smrtonosna, krvarenje epizode ne javljaju.

Sadašnje stanje znanja ne dopušta liječnici predvidjeti hoće li ili ne bilo osobito osoba s AVM će trpjeti veliku krvarenje. Lezije mogu ostati stabilan ili može odjednom početi rasti. U nekoliko slučajeva, oni nisu primijećeni na regres spontano. Kad AVM je otkrivena, pojedinac treba pažljivo i dosljedno pratiti za bilo kakve znakove nestabilnosti koje mogu ukazivati ​​na povećani rizik od krvarenja.

Prije nekoliko fizikalna svojstva pojavljuju se pokazuju veći-od-uobičajene vjerojatnost klinički značajnog krvarenja. Manji AVMs imaju veću vjerojatnost krvarenja nego učiniti veće. Smanjena drenaža neobično uske ili duboko nalazi vene također povećava šanse krvarenja. Trudnoća također čini se da povećava vjerojatnost klinički značajnog krvarenja, uglavnom zbog povećanja krvnog tlaka i volumena krvi. Konačno, AVMs da su hemorrhaged jednom su oko devet puta više vjerojatno da će krvariti opet u prvoj godini nakon početnog krvarenja nego su lezije koje nikada nisu Bled.

The štetni učinci krvarenja se odnose na lezije lokaciji. Krvarenje iz AVMs nalaze duboko u unutrašnjosti tkiva, ili parenhim, od mozga obično uzrokuje teža neurološka oštećenja nego što je to krvarenje zbog lezija koje su nastale u duralne ili pial membrane ili na površini mozga ili leđne moždine.
(Duboko nalazi krvarenje obično naziva intracerebralno ili parenhimatoznih krvarenja; krvarenje unutar membrane ili na površini mozga je poznat kao subduralnih ili subarachnoid krvarenja.) Tako, Mjesto je važan faktor za razmatranje prilikom vaganja relativne rizike kirurškog odnosu na ne-kirurški tretman AVMs.